Starinoslovlje

Starinoslovlje

Kao grana znanosti koja nam pomaže bolje razumjeti povijest, često se navodi arheologija odnosno starinoslovlje. To je znanost koja se bavi sustavnim iskapanjem – katkad su to i slučajni nalazi u zemlji ili na površini zemlje – i istraživanjem predmetnih, materijalnih, ostataka te na temelju njih pokušava uspostaviti i objasniti način života za ona razdoblja o kojima nemamo povijesnih izvora ili pomoći u boljem razumijevanju za ona razdoblja za koja postoje pisani izvori. Starinoslovlje nema svoj jedinstven način istraživanja, tj. metodologiju. Izbor podataka i načina istraživanja ostavlja se na izbor starinoslovcu zbog njegova ugleda stečenog njegovim radom. Istraživanje se provodi unutar zadanih mogućnosti u danom trenutku. Sveukupni starinoslovni rad određuju dva načina istraživanja od kojih ni jedan nije u potpunosti opredijeljen: metodologija istraživanja – obuhvaća prikupljanje i obradu podataka te odabir podataka i analize/razbora (iskopavanje, klasifikacija, taksonomija) i metodologija starinoslovnog zaključka i tumačenja. Metodologija prikupljanja i odabira podataka svojstvena je samo starinoslovlju i starinoslovcima, a u donošenju starinoslovnog zaključka i tumačenja većim dijelom „posuđuju“ učenja iz drugih grana.

U starinoslovlju, ali i u povijesti možemo postaviti tri ključna pitanja:

• Kako možemo točno znati kako izgleda prošlost bez putovanja kroz vrijeme?
• Kako proučavati prošlost bez nametanja sadašnjosti?
• Ako nešto i naučimo o prošlosti, kako znamo da je to uistinu tako bilo?

Jedan od temeljnih pojmova starinoslovlja jest starinoslovna uljudba odnosno arheološka kultura. Ta riječ se od 19. stoljeća upotrebljava za starinoslovna ljudstva, te se povezuje s narodnostima. U europsko starinoslovlje u širu upotrebu riječ uljudba, tj. kultura ulazi preko Gustava Kossine, koji usvaja Herderovu osnovu da različite uljudbe, različite kulture, predstavljaju različita ljudstva, što iznosi u svom djelu Die Herkunft der Germanen (Kossina, 1911). Kod njega je došlo do izjednačavanja starinoslovne uljudbe s narodom. Ipak, starinoslovna uljudba se ne poklapa, odnosno ne mora se poklapati, s pojmom naroda. Različiti narodi mogu dijeliti jednu starinoslovnu uljudbu, na primjer nositelji Černjahovske uljudbe vjerojatno su istovremeno bili i Goti i Slaveni i razna iranska ljudstva te neka druga. Danas se pod pojmom starinoslovne uljudbe podrazumijeva način života koji je izgradila neka zajednica ljudi na nekom određenom području, a prenosi se iz naraštaja u naraštaj. Ona uključuje ponašanje, predmete, zamisli, običaje, ustanove, vjerovanja i tako dalje. Ime dobiva po značajnom nalazištu (npr. Praška uljudba ili Praška kultura), rijeci (npr. Srednjodnjeparska uljudba) ili po nekim ključnim obilježjima (npr. Uljudba trakaste lončarije). Kulturni tip/Uljudbena vrsta je izraz kojim se opisuje inačica neke uljudbe (npr. brezovljanski tip sopotske uljudbe). Izrazom kulturni kompleks odnosno uljudbeni sklop označavamo skupinu uljudbi koje djelomično imaju neke zajedničke sastavnice. Drugačija je sudbina i objašnjavanje predmeta koji su pronađeni danas od onih koji su bili pronađeni prije jednog ili pola stoljeća i onih koji će biti pronađeni za sto godina. Također je i drugačija sudbina predmeta ovisno o zemljopisnom položaju pronalaska i trenutku u vremenu njegova pronalaska te o osobi koja ga je pronašla, slično kao što su često (mada ne i isključivo) i za čovjekovu sudbinu presudni kraj i vrijeme u kojem se rodio i odrastao. Osnova svakog starinoslovnog rada su vremensko određenje (tuđicom kronologije) i vrstoslovlja (tipologije). One su međusobno neodvojive jer se svako vremensko određenje oslanja na prisutnost svojstvenih vrsta, tipova. Zbog toga je do otkrića načina točnog, apsolutnog, vremenskog određenja bila nužna osnova svakog uspostavljanja vremenskog slijeda. Općenito govoreći, u starinoslovlju postoje dvije vrste vremenskog određivanja. Točno ili apsolutno vremensko određivanje i relativno ili razmjerno vremensko određivanje.

Neki od načina razmjernog vremenskog određivanja su:

1. Slojepis (tuđicom stratigrafija). Radi se o istraživanju odnosno utvrđivanju slijeda slojeva zemlje koji se talože u nekom vremenskom okviru. Slojevi mogu biti neporemećeni. U takvom slučaju najdublji sloj je najstariji, a najviši sloj najmlađi. Slojevi mogu biti i poremećeni, bilo zemljoslovnim i drugim prirodnim zbivanjima, procesima, bilo djelovanjem čovjeka i životinja. Pritom je vrlo važno poznavanje tafonomije, groboslovlja/ukoposlovlja, odnosno grane znanosti koja proučava što se dešavalo s određenim bićem od trenutka smrti do trenutka kad je otkriveno.
2. Drugi način razmjernog vremenskog određivanja jest razbor fluora u kostima. Fluor-test je primjenjiv samo unutar pojedinog nalazišta s obzirom na to da količina fluora ovisi o zemljoslovnim uvjetima svakog mjesta za sebe.
3. Fluor-testu je sličan Vodik-test. On se temelji na činjenici da se zbog raspadanja aminokiselina koje u sebi sadrže vodik, sadržaj vodika u promatranom uzorku sa starošću smanjuje, tj. čim je uzorak stariji tim manje vodika sadrži.
4. Katkad se razmjerna starost određuje i usporedbom uzoraka s različitih nalazišta od kojih je za jedno nalazište već određeno točno vrijeme nastanka.
5. Još je jedan način razmjernog vremenskog određivanja utemeljen na pojavi ledenih doba odnosno na mjerenjima stadija izotopa kisika na talogu uzetom s morskog dna iz vrlo velikih dubina.
6. Posljednji način razmjernog vremenskog određivanja, koji ćemo spomenuti, vrši se uz pomoć spoznaje u paleomagnetizmu, tj. spoznaje koja nam govori o tome da su se magnetni polovi zemlje u prošlosti mijenjali.

Točna vremenska određivanja uglavnom se temelje na mjerenju radioaktivnosti pojedinih atoma unutar slojeva na određenom nalazištu. Neki od načina točnog vremenskog određivanja su:

1. Metoda radioaktivnog ugljika 14 (¹⁴C) – temelji se na odnosu ugljika 12 i ugljika 14 iz podneblja koje biće upija za života i ostaje nepromjenjiv. Nakon smrti jedinke prestaje upijanje kisika pa se odnos tih dvaju izotopa mijenja kroz vrijeme. S obzirom na to da poznajemo brzinu raspadanja, moguće je odrediti koliko je vremena prošlo od smrti. Taj je postupak upotrebiv za nalaze stare do oko 40 000 godina. Ipak, slabost tog načina je što podrazumijeva da je razina ugljika ¹⁴C u atmosferi nepromjenjiva. Međutim i taj nedostatak moguće je do neke mjere ispraviti uz pomoć dendrokronologije, tj. određivanja vremena uz pomoć proučavanja rasta prstenova u drevnim stablima.
2. Ostale radiometrijske metode su: Kalij-Argon (K-Ar), Argon-Argon (40Ar-39Ar), Uranijska serija (U-S), Uran/torij, electron spin resonance, racemizacija aminokiselina itd.

Starinoslovna istraživanja povezana su s zemljoslovljem ili geologijom. To je znanost o građi, kretanju i razvitku Zemlje. Obično se dijeli u tri cjeline: 1. Opće zemljoslovlje – koje se bavi proučavanjem građe i života Zemlje; 2. Stratigrafska geologija odnosno slojepisno zemljoslovlje – koje daje prikaz glavnih stupnjeva razvitka Zemlje kao cjeline, od njezina postanka kao samostalnog svemirskog tijela do danas; i 3. Regionalno odnosno Područno zemljoslovlje – koje se bavi raščlanjivanjem Zemlje na pojedina zaokružena područja (npr. gorske sustave, rudne pojaseve). Zemljoslovna znanost često nam može pomoći u određivanju starosti pojedinih predmeta. Isto tako, poznavanje sastava zemlje, dajbudi površinskog sloja omogućava nam spoznati u kakvom je okolišu živio pojedini narod, kakva prirodna bogatstva je imao na raspolaganju. U tome nam je od velike pomoći još jedna grana zemljoslovlja. To je peludoslovlje, tuđicom palinologija, grana zemljoslovlja koja se bavi izučavanjem spora i peluda. Ona nam može reći mnogo o tome kakva vrsta drveća i raslinja je postojala na području na kojem je živio neki narod. A to nam govori o tome u kakvom je okolišu živio neki narod i što je utjecalo na njegov način života i na njegovo shvaćanje svijeta. To je jedna razmjerno mlada, no veoma važna grana povijesne znanosti – povijest okoliša ili tuđicom ekohistorija. Radi se o grani znanosti koja proučava okoliš u prošlosti te povijest međudjelovanja između čovjeka i okoliša. Drugim riječima, ona pokušava odgovoriti na pitanja kako je priroda djelovala na čovjeka i kako je čovjek djelovao na prirodu.[1] To se tiče rasta drveća i vrsta raslinja, sječe drveća, sijanje raznoraznih poljoprivrednih plodova, stvaranja obrađenog polja itd. Kad se danas govori o povijesti raznih naroda, i u struci, a još više među širom javnošću često se zaboravlja na okoliš u kojem je taj narod živio i kako je taj okoliš utjecao na narod i obrnuto. Tu ima nevjerojatnu važnost upravo povijest okoliša. Zahvaljujući njoj možemo spoznati i znati da je europski krajolik, i krajolik danas naseljen Slavenima, u prošlosti izgledao veoma drukčije. Šume su, primjerice, pokrivale mnogo veće površine nego što je to danas slučaj, mnoga su područja bila ispunjena močvarama, rijeke su redovito izlazile iz svojih korita te poplavljivale široka područja. Zahvaljujući povijesti okoliša, znamo da su velika područja Mađarske istočno od Dunava bila velika močvarna područja; da je mnogo močvara bilo na području Slavonije; da je veći dio istočne Europe do razmjerno nedavnog razdoblja bio prekriven gustom šumom; da su riječna korita bili drugačija nego što su danas. Djelovanje okoliša na čovjeka znatno je veće nego što se to može činiti, bio čovjek toga svjestan ili ne. Ne radi se samo o našem neposrednom okolišu, već i o našoj lutalici, našem planetu, Zemlji. Sve što postoji u nekakvom je međusobnom odnosu. Tako čovjek i živa bića ne mogu izbjeći utjecaju Zemlje, zvijezda lutalica, tj. planeta i Sunca čak i ako taj utjecaj nije uvijek očit. Naravno, ovdje nije riječ ni o kakvoj astrologiji, već isključivo o utjecaju okoliša na čovjeka kao dijela tog okoliša.[2] Na kraju ovog dijela moramo spomenuti još jednu stvar o kojoj se često zaboravlja, a to je kretanje broja stanovništva, demografija, u različitim vremenima i na različitim prostorima, koje također ovisi od okolišnih čimbenika. Premda to možda zvuči previše očito, ipak mnogi kada govore o prošlim vremenima o tome kao da zaborave. Radi se o tome da na Zemlji nije uvijek živio jednak broj ljudi i da je broj ljudi u prošlosti bio bitno manji nego što je danas, isto tako kao što su i postojala područja koja su u različitim vremenima imala, katkad više stanovnika, katkad manje.